Uži kontekst lokacije dječjeg vrtića u novoplaniranom naselju u Novom Zagrebu, stiješnjen je na zasjenjenom polju između dviju osmerokatnih lamela položenih sjever-jug. U odnosu na vertikalne ortogonalne rastere šireg konteksta naselja strukturira se horizontalna matrica. Matrica organizira polja. Korisnik se iz otuđenog nepreglednog konteksta nalazi u sigurnom okruženju i poznatom mjerilu stambene jedinice roditeljskog doma

.Novoformirano tlocrtno mikromjerilo raste do visine dimenzionirane prema mjerilu korisnika; djetetu istovremeno osigurava neometanu konzumaciju prostora i nadzor odgojitelja. Međusobno povezana polja postaju živi organizam podložan neograničenom broju scenarija. Polja u obliku dječjih dvorišta, vrtova, te igrališta provlače se u interijer i formiraju dnevne boravke vrtićkih i jasličkih jedinica, zajedničke prostore i specifičnu komunikaciju.

Strogi okvir matrice se u interijeru modificira i na sebe veže služeće prostore, komunikacije i prilaze. Vanjski i unutarnji prostori postaju jednakovrijedni.Zbog problema zasjenjenja od susjednih zgrada i uske parcele matrica se djelomično izdiže do prvog kata i formira niz vrtićkih jedinica. Jasličke jedinice se nižu u prizemlju i direktno izlaze na vanjska polja, dok se vrtićke jedinice spuštaju preko krovne terase. Pomak u visini rotira jednostavnu krovnu plohu u dvije ukrštene ravnine osiguravajući vizualni kontakt između dvije etaže. Preko krovnih procjepa osiguran je i višestrani prodor svjetla, te ventilacija unutrašnjih polja.