Park dvanaest branitelja sa spomen obilježjem je koncipiran kao spomen park: spomen obilježje i park čine integriranu cjelinu i oblikuju prostore različitih karaktera. Park nije samo pozadinski element spomen obilježja već kroz artikulaciju prostora i sam postaje spomenik sa emocionalnim i simboličkim značenjem.

Kroz urbanističko-arhitektonski i krajobrazni izričaj stvara se novi javni prostor koji postaje točka okupljanja i pijeteta.Zid memorije od sirovog betona dijeli park na dva dijela: prostor pijeteta i prisjećanja na nižoj razini, te prostor dvanaest stabala i života na višoj razini. Dva oblikovana prostora karakterno su oprečna: upušteni prostor pijeteta je introvertirani mirni prostor zaštićen od okoline dok je prostor na višoj razini ekstrovertiran s otvorenim pogledom na vizure grada. Spomen obilježje koncipirano je na način da stvara različite prostorne doživljaje kroz kretanje. Kroz široku rampu koja se postepeno suzuje, posjetitelj se polako spušta. Dolazi do ugla nakon kojeg se otvara nova vizura proširenja šetnice: glavni dio memorijalnog zida s dvanaest utisnutih proreza sa istaknutim imenima branitelja. Druga rampa polagano uzdiže posjetitelja nazad u svakodnevicu i vodi ga u gornji prostor sa stablima.